Odgoj u širem smislu
Odgoj u širem smislu obuhvaća dvije stvarnosti, a to su: obrazovanje i odgoj u užem smislu. Obrazovanjem se utječe na kognitivni dio čovjeka. Obrazovanjem osoba stječe znanja, vještine i sposobnosti. Odgojem u užem smislu riječi utječe se na afektivnu razinu osobe, dakle na formiranje uvjerenja, stavova, vrijednosti i navika pojedinca. Procesi obrazovanja i odgoja u užem smislu međusobno su povezani, a potrebno je napomenuti da proces odgoja (misli se na odgoj u užem smislu) uvijek ima prevlast od procesa obrazovanja. Na primjer, ako roditelj govori svome djetetu da nije dobro jesti previše slatkiša ili provoditi previše vremena na mobitelu, a sam roditelj to čini, tada će dijete usvojiti ono što mu roditelj primjerom pokazuje, a ne ono što mu govori.
Školski sustav
Školski sustav obuhvaća sve školske ustanove neke države. Školske ustanove jesu javne ustanove u kojima se odvija djelatnost odgoja i obrazovanja. U školama se, osim što se uči čitati, pisati, računati, pristojno se ponašati, uči i dresira ponašanje po narudžbi kako navodi autor John Taylor Gatto u knjizi Oružja za masovno poučavanje. Spomenuti autor navodi da škola uči djecu da budu zaposlenici i potrošači, da refleksno slušaju, da imaju nizak prag za dosadu… S druge strane, Gatto potiče da se vlastitu djecu pouči da budu vođe i avanturisti, da razmišljaju kritički i neovisno te da razviju unutarnji život da im nikada ne bi bilo dosadno. Također, autor ističe da je potrebno imati na umu i u svijesti da su škole prije svega centri za uvježbavanje navika i stavova koje traži korporativno društvo, a tek usputno djeca u školama nauče i nešto korisno za sebe.
Još se ponešto može zamjeriti školskim sustavima, a to su: fragmentiranje znanja na nastavne predmete, odvajanje djece u razrede prema dobnom uzrastu te umjetno produljenje djetinjstva tj. perioda nezrelosti.
Više štete ili koristi?
Na kraju, ponovno se postavlja pitanje iz naslova članka. Nudi li školski sustav više štete ili više koristi za one koji taj sustav koriste?
S jedne strane, škola je djeci koja nisu pohađala vrtić i koja su djetinjstvo do odlaska u školu provela u obiteljskom domu prvi odlazak iz sigurnosti obiteljskog doma u svijet. U školi nauče biti strpljiva i pričekati da dođu na red, u školi uče suočiti se s nepravdama, s uvredama, sa sklapanjem prijateljstava i sa svađama.
Međutim, u školi nauče i nepoželjna ponašanja koja uoče kod svojih vršnjaka, u školi nauče biti bespogovorno poslušna autoritetu ništa ne propitkujući, u školi nauče da se znanje može izmjeriti s pomoću ispita, bodova i ocjena, u školi nauče slijediti opseg i redoslijed sadržaja i znanja koji se uči u školskom sustavu ne preuzimajući odgovornost za vlastito obrazovanje, u školi nauče da je jedino vrijedno znanje ono koje su naučila kroz školski sustav, u školi nauče da su jedine osobe od kojih se može nešto naučiti one koje su osposobljene kao školski djelatnici.
