Društveni život homeschoolera
Osobe koje se obrazuju kod kuće mogu stvoriti duboke, smislene odnose s ljudima različite dobi i porijekla. Školovanje kod kuće može smanjiti utjecaj pritiska vršnjaka, omogućujući pojedincima da se usredotoče na osobni rast, jačajući istodobno obiteljske odnose, bliske odnose s prijateljima i stvarajući trajne uspomene. U usporedbi s djecom koja pohađaju konvencionalne škole, istraživanja govore da djeca obrazovana kod kuće nerijetko imaju kvalitetnija prijateljstva i bolje odnose s roditeljima i drugim odraslima. Brojni sudionici istraživanja izrazili su zadovoljstvo prijateljstvima koja su stekli kao djeca, opisujući svoje odnose kao „kvalitetu iznad kvantitete“. Spomenuli su da, iako su možda imali manje društvene krugove od djece koja nisu bila školovana kod kuće, obično su osjećali da su njihova prijateljstva poticala duboke društvene veze tijekom vremena školovanja i kasnije (Ray 2004, Medlin 2013).
Djeca koja se obrazuju kod kuće imaju mogućnost razviti društvene vještine i socijalizirati se kroz situacije iz svakodnevnog života kao što su interakcije sa članovima uže i šire obitelji i susjedima, razvijajući komunikacijske vještine i vještine izgradnje odnosa, uključivanjem u zajednicu kroz pridruživanje lokalnim događajima, volontiranje, kao i mnogobrojnim iskustvima iz svakodnevnice, primjerice odlascima u trgovinu, banku i sl. ili posjećivanjem raznih mjesta gdje se nude radionice, predavanja i sl. poput knjižnice ili muzeja. Roditelji-školovatelji kao izvore društvenih kontakata za svoju djecu navodili su i lokalne grupe za školovanje kod kuće, vjerske i druge organizacije u zajednici te sportske i glazbene programe. (Atkinson i sur., 2007.)
Odrasli koji su se kao djeca školovali kod kuće naveli su aktivnosti u kojima su imali prilike za druženje i razvijanje prijateljstava s drugom djecom i vršnjacima. Na primjer, bili su dio zadruga za školovanje kod kuće koje su omogućavale djeci da se upoznaju sa sadržajem za koji njihovi roditelji možda nisu imali stručnost ili potrebne resurse za podučavanje, poput znanosti, matematike i stranih jezika. Sa socijalnog stajališta, iste zadruge olakšavale su prilike za druženje. Sudionici su se prisjetili bliskosti sa svojim vršnjacima u zadrugama i smatrali su da su im te prilike pomogle u razvoju trajnih odnosa.
Uklapanje u društvo
Dugogodišnja kritika školovanja kod kuće jest da ono može dovesti do socijalne izolacije djece, koja će se prije ili kasnije trebati susresti s prelaskom u neki oblik javnog obrazovanja, što će im posljedično otežati snalaženje u društvu u odrasloj dobi. Međutim, malo je empirijskih istraživanja pokušalo provjeriti ovu tvrdnju.
U jednom istraživanju, odrasli koji su se kao djeca školovali kod kuće identificirali su niz konvencionalnih i nekonvencionalnih aktivnosti za koje su smatrali da su im pružile društvene vještine, iskustva i veze. Sudionici koji su se školovali kod kuće tijekom cijelog ili većeg dijela svog obrazovanja bili su manje izloženi društvenim prilikama, ali su istaknuli da školovanje kod kuće nije ometalo njihovu sposobnost učinkovitog snalaženja u društvu. Objasnili su kako su prošli kratko razdoblje društvene akulturacije kada su prvi put prelazili u javno obrazovanje, ali svi su potvrdili da su se osjećali kao dio društva. Istraživanja pokazuju da težina prijelaza iz školovanja kod kuće u javno obrazovanje ili na radno mjesto, kao i oblikovanje društvenog života više ovisi o individualnim karakteristikama i osobinama ličnosti osobe nego o odabiru školovanja.
U najvećem istraživanju ovakve vrste, Ray (2004.) je proveo ankete na više od 7300 odraslih. Svoje rezultate sažeo je na sljedeći način:
Oni koji su se školovali kod kuće bili su vrlo pozitivni u pogledu svojih iskustava školovanja kod kuće, aktivno uključeni u svoje lokalne zajednice, u tijeku s aktualnim događajima, vrlo građanski angažirani, upisivali su se na fakultet višom stopom od nacionalnog prosjeka, bili su tolerantni prema izražavanju stajališta drugih, religiozno aktivni, ali širokog raspona svjetonazorskih uvjerenja, imajući svjetonazorska uvjerenja slična onima svojih roditelja i uglavnom su obrazovali vlastitu djecu kod kuće.
U drugom istraživanju, odrasle koji su se barem dio djetinjstva školovali kod kuće podvrgnulo se ispitivanju, kako bi se ustanovilo zadovoljstvo i kvaliteta njhovog društvenog života. Medlin (2013.) kaže:
Sretni su, optimistični i zadovoljni svojim životima. Njihovo moralno razmišljanje i rasuđivanje barem je jednako dobro razvijeno kao i kod druge djece i vjerojatnije je da će djelovati nesebično. Kao adolescenti i odrasli imaju snažan osjećaj društvene odgovornosti i pokazuju manje emocionalnih previranja te manju vjerojatnost da će se upustiti u nezakonito, antisocijalno ili problematično ponašanje od svojih vršnjaka.
Životne okolnosti gotovo svih odraslih koji su se školovali kod kuće i sudjelovali u ovom istraživanju ukazuju na to da se dobro snalaze u širem društvu kao odrasli. Gotovo svi ispitanici (94%) osjećali su duboku zahvalnost prema roditeljima što su ih školovali kod kuće, uz naglasak da je jedan od ključnih čimbenika koji su učinili školovanje uspješnim sa društvenog stajališta bio taj što su se njihovi roditelji trudili osigurati i olakšati društvena iskustva za njih, kao i prepoznati kada posebne društvene potrebe djeteta mogu zahtijevati da dijete prijeđe u fizičku školu (Cheng A., Hamlin D. 2021).
Potencijalni izazovi pojedinaca školovanih kod kuće
Osvrnut ćemo se kratko i na moguće poteškoće s kojima bi se u budućnosti mogla susresti djeca školovana kod kuće. Najzahtjevnija prepreka moglo bi biti suočavanje s izazovima u društvenim interakcijama zbog razlika u iskustvima socijalizacije. Socijalizacija u javnom obrazovanju razlikuje se od socijalizacije kod kuće. Navedimo samo neke razlike: atmosfera (mirnije obiteljsko vs. kaotičnije školsko okruženje), dobne skupine (sve dobne skupine vs. većinom vršnjaci), struktura (fleksibilna socijalizacija kod kuće vs. uvijek ista struktura u javnom obrazovanju). Nadalje, prelaskom na javno obrazovanje djeca školovana kod kuće susreću se s ustaljenim i strukturiranim rasporedom, različitim stilovima učenja ili pak nedostacima u znanju određenih predmeta ili područjima znanja kojima nije dan naglasak prilikom njihovog kućnog obrazovanja itd. Sve to zahtijeva prilagođavanje kako bi se premostile ove glavne poteškoće, koje uz ulaganje truda ipak nije nemoguće prebroditi.
Što homeschooleri donose u društvo
Ono o čemu se rijetko govori su pozitivne strane obrazovanja kod kuće u odnosu na društvo. Odrasli koji su se kao djeca školovali kod kuće otvoreni su za nova iskustva, građanski su angažirani i funkcioniraju kompetentno u svakom pogledu do sada izmjerenom (Medlin R. 2013). Izlaganjem djece različitim gledištima razvija se veća empatija i razumijevanje za sve dobne skupine. Školovanje kod kuće potiče samostalno učenje, rad, razmišljanje i razvija samopouzdanje i motivaciju, što kasnije dovodi do inovativnog načina razmišljanja i rješenja na poslu, i samopouzdanog radnika za poslodavca.
Također, takvi pojedinci mogu napredovati u društvu, donoseći raznolike perspektive i vještine u svoje zajednice. Učenici koji se obrazuju kod kuće često razviju i snažne vještine rješavanja problema i prilagodljivost izazovima, što su korisne vještine za budući život. Uključenošću u razne zajednice prilikom školovanja, volonterski rad i izvannastavne programe promiče se društvena odgovornost. Školovanje kod kuće olakšava i pridonosi prenošenju i očuvanju vrijednosti, tradicije i kulturne baštine rodnog kraja i domovine na nove naraštaje jer su roditelji u mogućnosti više vremena provoditi sa svojom djecom. Ove prednosti mogu koristiti učenicima u raznim aspektima života, uključujući akademski uspjeh, karijeru i osobni razvoj.
Zaključno, djeca školovana kod kuće vrlo se uspješno integriraju u društvo te ne postoji nikakva nesavladiva prepreka u njihovom daljnjem obrazovanju, akademskom rastu i osobnom razvoju.
