Modeliranje
Prema socijalnoj teoriji učenja Alberta Bandure, kanadskog psihologa, pojedinac može učiti i mijenjati svoje ponašanje pod utjecajem ponašanja drugih. U knjizi Psihologija obrazovanja iz 2014. godine autorice navode da se pod pojmom “modeliranje” podrazumijeva promjena ponašanja osobe koja je nastala kao rezultat promatranja ponašanja drugih. Modeliranje se može nazvati i učenje po modelu. Ovaj oblik učenja iznimno je važan i potrebno je istaknuti da veći učinak na dijete i djetetovo ponašanje ima primjer ponašanja koje dijete uočava kod svojih roditelja i okoline nego ono što roditelji i okolina govore da je ispravno. Primjer koji autorice, u već navedenoj knjizi, navode je da ako dijete vidi da njegovi roditelji puše, velika je vjerojatnost da će i dijete usvojiti to ponašanje, iako mu roditelji govore da to nije ispravno. Dijete promatra i oponaša ono što vidi u svojoj okolini.
Roditelj kao model
Uglavnom su roditelji ti koji čine djetetovu okolinu, pogotovo u najranijim godinama života djeteta. Roditeljima je dana uloga i zadaća da budu djetetov orijentir i čvrsto uporište. Djetetu je potreban orijentir, uzor, model, osoba od koje će promatranjem naučiti kako se treba odnositi prema sebi, prema drugima i prema različitim životnim situacijama. U suprotnom, bez orijentira djetetu bi bilo nemoguće snaći se u svijetu prepunom nepoznanica. Da bi roditelj mogao ispuniti svoje poslanje kao roditelj, poslanje da vodi, svojim primjerom uči tj. odgaja dijete, neophodno je stvaranje i njegovanje privrženosti između djeteta i roditelja.
U knjizi Budite tu za svoju djecu autori Gordon Neufeld i Gabor Maté ističu da je ovo vrijeme u kojemu po prvi put u povijesti mladi i djeca uzore traže u svojim vršnjacima, a ne u svojim roditeljima i odraslim osobama pa se događa da djecu odgajaju nezrele osobe. Svrha odgoja je voditi dijete putem sazrijevanja do zrelosti. Zadaća odgajanja namijenjena je odraslima, a ne djeci koja ni sama još nisu došla do zrelosti. Gordon Neufeld uvodi koncept vršnjačke orijentacije i njime opisuje pojavu da vršnjaci zamjenjuju roditelje, one koji bi trebali imati primarni utjecaj na svoje dijete.
Vršnjačka orijentacija
U knjizi Budite tu za svoju djecu autori ističu da je najštetnija veza privrženosti, a koja umanjuje autoritet roditelja, sve veća veza koju djeca grade sa svojim vršnjacima. Navodi se da su društveni, ekonomski i kulturni trendovi u zadnjih nekoliko desetljeća doveli do toga da roditelji više nisu na poziciji primarnog utjecaja na dijete, a budući da dijete ne može bez orijentacije, jer ima urođen nagon za snalaženjem, prazninu popunjavaju vršnjaci i vršnjačka orijentacija. Tako su vršnjaci zamijenili roditelje. Iako je zdravo da djeca imaju i njeguju odnose sa svojim vršnjacima, ipak pogubno je ako ti odnosi postanu važniji i prioritetniji od odnosa s roditeljima.
Dijete koje je oslonjeno na vršnjake, koje traži orijentir i zadovoljenje potrebe za bliskošću među vršnjacima, kako stoji u knjizi Budite tu za svoju djecu, od vršnjaka će tražiti upute kako djelovati, kako se oblačiti, kako izgledati, što učiniti, što govoriti. Budući da dijete ima potrebu za bliskošću i za imanjem uzora od kojih će usvajati načine ponašanja i stil življenja, ako to ne pronađe u roditeljskim figurama, pronaći će negdje drugdje pa makar i u vršnjacima. Stoga bi bilo korisno stvarati okruženje, stvarati kontekst koji će podržavati povezivanje roditelja i djeteta da bi dijete ostvarilo privrženost s roditeljima i da bi u roditeljima promatralo svoj model ponašanja, da bi mu roditelji bili uzor. Budući da je trend takav da djeca dosta vremena provode u društvu svojih vršnjaka i dosta rano bivaju stavljeni u društvo grupe vršnjaka, homeschooling kao model školovanja može poslužiti za stvaranja ambijenta koji će podržati roditelje u njihovoj misiji da budu oni koji vode svoju djecu prema zrelosti.
Šest načina stvaranja privrženosti
Budući da je privrženost važna u životu djeteta u nastavku se navodi šest načina stvaranja privrženosti prema knjizi Budite tu za svoju djecu. Načini stvaranja privrženosti poredani su od jednostavnijih prema složenijim.
Osjetila
Putem osjetila (njuh, vid, sluh, dodir) dijete mora osjetiti osobu kojoj je privrženo. Javlja se u dojenačkoj dobi i predstavlja temeljni oblik privrženosti.
Jednakost
Dijete preko oponašanja nastoji postati poput osobe kojoj je privrženo. Ovaj način stvaranja privrženosti vidljiv je već do druge ili treće godine života.
Pripadnost i odanost
Djeca izražavaju svoju odanost (poslušnost i vjernost) osobi kojoj su privržena. Ovaj se način stvaranja privrženosti pojavljuje do treće godine života i za dijete u toj fazi biti s nekim blizak podrazumijeva da tu osobu smatra svojom.
Važnost
Dijete nastoji biti važno u očima onoga kome je privrženo.
Osjećaji
Peti način na koji se stvara bliskost je preko osjećaja topline i pažnje. Međutim biti emocionalno otvoren drugoj osobi podrazumijeva i mogućnost biti povrijeđen.
Osjećaj da nas netko poznaje
Do trenutka kada dijete kreće u školu vidljiv je ovaj oblik privrženosti. Dijete svoju privrženost roditeljima izražava tako da ne želi imati tajne pred roditeljima nego im odaje svoje tajne.
