Razvijanje vještina samostalnog učenja još je jedan od pozitivnih aspekata „homeschoolinga“ u odnosu na dijete. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 2019. g. donijelo odluku o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu učiti kako učiti za osnovne i srednje škole. U odluci se navodi kako intenzivne promjene usmjerene prema sve većoj ulozi znanja u globalnom društvu u središte stavljaju proces učenja, mijenjaju ulogu učitelja i obrazovnog sustava koji učenicima treba pružati podršku pri stjecanju onih kompetencija koje će im omogućiti uspješan profesionalni i osobni život.
Sustavno razvijajući tu kompetenciju u različitim područjima, učenici stječu vještine samostalnog učenja, upoznaju sebe kao učenika, uče postavljati svoje ciljeve učenja i upravljati procesima učenja, emocijama i motivacijom te vrednovati ono što su naučili. Bolje i lakše povezuju znanja iz različitih područja u strukture znanja koje mogu uspješno primjenjivati u različitim situacijama.
Učenik koji zna kako učiti poznaje sebe kao učenika, zna postavljati svoje ciljeve učenja i upravljati procesima učenja, emocijama i motivacijom te vrednovati ono što je naučio.
Time se postiže proaktivan odnos prema učenju – učenici postaju njegovi aktivni sudionici i kreatori te se povećava intrinzična motivacija koja je u osnovi samoreguliranog učenja. Ono u čemu su učenici uspješni, vole raditi i češće rade. Tako učenje i znanje ugrađuju u svoj sustav vrijednosti jer vide njihovu svrhu te ih povezuju s osobnim i profesionalnim razvojem i svojom ulogom kompetentnih građana.
Uspješni učenici prate i vrednuju svoj napredak u učenju i prema potrebi mijenjaju i prilagođavaju svoj pristup učenju. Postavljaju visoke, ali dostižne ciljeve učenja i sukladno njima uspješno planiraju i organiziraju svoje učenje. Znaju kako se motivirati za učenje i ustraju u ulaganju truda u učenje. Mogu se nositi sa situacijama neuspjeha i regulirati neugodne emocije koje se javljaju u učenju, dobro upravljaju svojim vremenom za učenje i prilagođavaju fizičku okolinu onako kako će podržati učenje.
U odluci stoji da bi na kraju prvog 1. odgojno-obrazovnog ciklusa (1. i 2. razred OŠ) učenik između ostalog (uz podršku učitelja) trebao znati kako upravljati informacijama, što uključuje pronalazak potrebnih informacija, praćenje uputa pri pregledavanju različitih vrsta informacija, uspoređivanje novih i odabiranje onih potrebnih. Pronađene informacije učenik bi uz podršku učitelja trebao znati zabilježiti, organizirati i objasniti drugima kako je došao do informacija kako ni naposljetku riješio problem koristeći se pronađenim informacijama.
Na kraju prvog 3. odgojno-obrazovnog ciklusa (6., 7. i 8. razred OŠ) učenik bi između ostalog trebao samostalno isplanirati kako doći do potrebnih informacija, pretražiti i odabrati informacije iz različitih dostupnih izvora. Također bi trebao biti sposoban vrednovati izvore informacija s obzirom na zahtjeve zadatka učenja, povezati nove informacije s postojećim znanjima, uvidjeti pogreške pri korištenju izvora, ispravno koristi pravilu pravila citiranja i oblikovati jednostavnije prezentacije znanja primjerene publici.
Svi ovi ciljevi i kompetencije predviđene međupredmetnom temom učiti kako učiti posebno su i vrlo primjenjive u modelu/konceptu odgoja i obrazovanja kod kuće zbog same konceptualne i praktične prirode ovog odgojno-obrazovnog modela.
Naime, u “homeschooling” okruženju, učenik posjeduje veću autonomnost u korištenju osobnog vremena za učenje te veću samostalnost u korištenju slobodnog vremena. Samostalno organiziranje vremena, samostalno učenje te autonomno upravljanje vremena provedenom u obrazovnim aktivnostima, posebice kod starije dobi, priprema i osposobljava “homeschooling” učenike “za učinkovitu organizaciju i upravljanje vlastitim učenjem” te pomaže pri razvijanju pozitivnog stava “prema učenju.”
U “homeschooling” okruženju, učenik posjeduje veću autonomnost u korištenju osobnog vremena za učenje te veću samostalnost u korištenju slobodnog vremena.
Takve metakognitivne sposobnosti koje uključuju niz soft skills kompetencija osnova su za ono što Nacionalni okvirni kurikulum naziva “cjeloživotno učenje i daljnji obrazovni i profesionalni razvoj učenika.” Takvo učenje uključuje osposobljenost za organiziranje i praćenje usvajanja, obrade i vrjednovanja novoga znanja, vještina, sposobnosti i stavova te njihove primjene u različitim situacijama, znanje o strategijama i metodama učenja, procjenjivanje i odabiranje strategija i metoda te konačno, preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje te donošenje odluka o vlastitom obrazovnom putu.
