Obrazovanje kod kuće poznato je u engleskom govornom području kao “homeschooling”, “home-based education”, “home education”, “unschooling”, “home-centered learning”, “deschooling”, ponekad je također definirano kao autonomno učenje ili učenje usmjereno na dijete. Bez obzira na terminologiju, obrazovanje kod kuće uključuje dva nepromjenjiva elementa: 1. odluku roditelja da školuju svoje dijete izvan institucije, odnosno škole, i 2. nadzor i vodstvo roditelja nad školovanjem svoga djeteta.
Osim ove definicije, stručnjaci definiraju obrazovanje kod kuće kao “oblik alternativnih škola”. To su naime one škole koje su nastale “nasuprot tradicionalnoj školi.” Uistinu, postoji puno različitih alternativnih škola, “a svaku od njih karakterizira određeni pedagoški pristup i pedagogijska paradigma koja joj je u korijenu. Na temelju toga formiraju se određene metode, mjesto rada, vrijeme rada, sudionici odgojno-obrazovnog procesa”. (Andrin, 2008, 6). Ono školovanje kod kuće čini posebnim i po čemu se “razlikuje od većine alternativnih pristupa školovanju” je činjenica da u homeschoolingu nema određene metodike, nastavne sadržaje, pedagogije, već “roditelji i djeca imaju puno veću slobodu” (Andrin, isto).
Ipak, postoji još jedna velika razlika između homeschoolinga i tradicionalnih škola: homeschooling postoji oduvijek (od početka čovjekove povijesti), dok je tradicionalno, masovno školstvo produkt industrijske revolucije i stvaranja nacionalnih država u 19. stoljeću.
Ono školovanje kod kuće čini posebnim i po čemu se “razlikuje od većine alternativnih pristupa školovanju” je činjenica da u homeschoolingu nema određene metodike, nastavne sadržaje, pedagogije, već “roditelji i djeca imaju puno veću slobodu”.
Andrin, 2008, 6.
Homeschooling postoji oduvijek (od početka čovjekove povijesti), dok je tradicionalno, masovno školstvo produkt industrijske revolucije i stvaranja nacionalnih država u 19. stoljeću.
Homeschooling kao tema znanstvenih istraživanja*
Kako obrazovanje kod kuće raste globalno u brojkama i obuhvaća sve više zemalja, tako rastu i istraživanja o tom alternativnom obliku obrazovanja. Glavne akademske konferencije, kao što je American Educational Research Association Annual Meeting, International Conference for School Choice and Reform i Harvard Law School ugostili su znanstvena izlaganja posvećena istraživanju obrazovanja kod kuće. Na sveučilišnoj razini, obrazovanje kod kuće je prihvaćeno i rastuće područje studija.
2015. dr. Paula Rothermel objavila je zbirku znanstvenih eseja pod nazivom International Perspectives on Home Education: Do We Still Need Schools (Palgrave), dok je 2016. dr. Milton Gaither objavio vrlo zanimljiv The Wiley Handbook of Home Education (Wiley-Blackwell). Vrlo široki raspon studija objavljen je u knjizi Homeschooling in the 21st Century: Research and Prospects dr. Robert Maranto and dr. Debra Bell sa prestižnom engleskom izdavačkom kućom Routledge. Poznati Peabody Journal of Education 2019. pripremio je cijelo izdanje upravo najnovijim istraživanjima u području homeschoolinga.
Iako znanstvena istraživanja trebaju još mnogo toga otkriti, neki se razumni zaključci mogu izvući iz postojećih istraživanja i analize trendova. Naime, gdje god u svijetu su roditelji imali neometan pristup opciji obrazovanja kod kuće zaključeno je sljedeće:
- broj obitelji koje se odlučuju za ovaj vid obrazovanja dramatično raste. Što dulje postoji školovanje kod kuće kao održiv roditeljski izbor, to je populacija učenika kod kuće raznolikija;
- u proteklih četrdeset godina istraživanja su pronašla empirijske dokaze da školovanje kod kuće koristi djeci u akademskom, društvenom i psihološkom smislu. Što je još važnije, niti jedno istraživanje nije pokazalo da ta praksa šteti djeci;
- roditeljske motivacije za školovanje kod kuće diljem svijeta dosljedno se vrte oko onoga što je u najboljem interesu djeteta. Društveno prihvaćanje kućnog obrazovanja uporno je u porastu, a roditelji velikom većinom podržavaju veći izbor obrazovanja i autonomiju.
U proteklih 40 godina istraživanja su pronašla empirijske dokaze da školovanje kod kuće koristi djeci u akademskom, društvenom i psihološkom smislu. Što je još važnije, niti jedno istraživanje nije pokazalo da ta praksa šteti djeci.
Tko su roditelji koji školuju svoju djecu kod kuće?
Iako najsnažniji podaci (Snyder et al., 2017) iz Sjedinjenih Država pokazuju da je većina djece koja se školuju kod kuće bijelci, žive u kućanstvima s dva roditelja (80%), žive iznad granice siromaštva (79%), s barem jednim roditeljem koji je fakultetski obrazovan (70%), istraživanje Ureda za popis stanovništva Sjedinjenih Američkih Država (US Census Bureau) pokazalo je da su najbrže rastuće populacije crne i latinoameričke populacije (de Brey et al., 2019).
Godine 2021. Ured za popis stanovništva izvijestio je da je 11% obitelji s djecom školske dobi školovalo barem jedno dijete kod kuće, uključujući 16% svih crnačkih obitelji i 12% latinoameričkih obitelji. Procjene broja djece koja se školuju kod kuće kreću se od 5-10 milijuna djece, što predstavlja između 8-11% populacije školske dobi.
Ovi podaci također pokazuju promjenu profila roditelja koji školuju kod kuće u posljednjim desetljećima. Tijekom 1990-ih, više od 75% prijavljene djece koja su se školovala kod kuće bili su bijelci. Danas 41% učenika kod kuće u SAD-u nisu bijelci; muškarci sada čine više od 20% roditelja obrazovatelja, a školovanje kod kuće više nije opcija koju koriste samo imućne, visokoobrazovane obitelji.
Tijekom 1990-ih, više od 75% prijavljene djece koja su se školovala kod kuće bili su bijelci. Danas 41% učenika kod kuće u SAD-u nisu bijelci; muškarci sada čine više od 20% roditelja obrazovatelja, a školovanje kod kuće više nije opcija koju koriste samo imućne, visokoobrazovane obitelji.
Nadalje, postotak vjerski motiviranog, politički konzervativnog stanovništva smanjuje se kako se povećava nova demografija, ponajprije Afroamerikanci, progresivci, pragmatičari i djeca s posebnim potrebama. Slični obrazac ponavlja se u zemljama u kojima se ozakoni obrazovanje kod kuće: ono se, naime, prvo pojavljuje među imućnom, obrazovanom skupinom roditelja, koja ima resurse i politički utjecaj da se suprotstavi sustavu. Nakon što je sloboda školovanja kod kuće osigurana, pokret se širi na druge demografske skupine.
A mi, jedva čekamo da vidimo kako će se stvari odvijati u Hrvatskoj kada homeschooling postane pristupačna opcija za sve roditelje.
Preuzeto i prilagođeno iz “A Global Policy Maker Primer and Introduction to Home Education: Research, Policy & Practice, GHEX Policy Series”, Vol I, Issue 1.
