Najnovija istraživanja o modelu odgoja i obrazovanja kod kuće ukazuju na individualizirani pristup kao rastući trend. Roditelji sve više individualiziraju programe nacionalnih kurikuluma kako bi programe uskladili s djetetovim kognitivnim razvojem, interesima i jedinstvenim potrebama.
Razvojni psiholozi, među kojima i dr. Peter Gray, ustvrdili su da je okruženje usmjereno na dijete optimalno za podupiranje učenja i dobrobiti učenika, što uvelike objašnjava uspjeh koji roditelji obrazovatelji i njihova djeca postižu, prema rezultatima standardiziranih testova, na fakultetima, državnoj maturi i drugim mjerljivim testovima. U istraživanju provedenom prije nekoliko godina slovenski roditelji obrazovatelji također navode individualizirani pristup kao jednu od najvećih prednosti obrazovanja kod kuće. Strogo slijeđenje kurikuluma umjesto interesa djeteta može narušiti djetetovu motivaciju za učenje kod kuće. Razvoj određenih vještina u zadanom vremenu također može biti nekonstruktivno budući da se svako dijete razvija drugačijim tempom. Kao veliku prednost obrazovanja kod kuće slovenski roditelji ističu što između ostalog ovakav model ostavlja dovoljno prostora za individualni razvoj, dijete koristi svoje vrijeme za aktivnosti koje voli, koje ga zanimaju te za razvoj kreativnosti.
„Školovanje kod kuće omogućava vam da odgajamo i educiramo svoju djecu na način da će postati svjesni potrebe za pozitivnim i aktivnim doprinosom poboljšanja njihove okoline, društva i države“ zaključuje jedan od slovenskih roditelja obrazovatelja.
Kako izgleda individualizirani pristup u obiteljima s više djece?
No, postavlja se legitimno pitanje: Kako se roditelji s više djece u različitim razredima prilagođavaju individualnim potrebama djeteta? Posljednjih godina, digitalne i kurikulumske platforme fokusirale su se upravo na rješavanje problema razredne, odnosno dobne različitosti unutar homeschooling obitelji. U tom slučaju, roditelji obrazovatelji najviše koriste strategiju zajedničkog učenja na različitim razinama. Pogotovo se to izvodi kroz vertikalnu predmetnu povezanost ili se pak biraju kurikulume koji mogu koristiti različite dobne skupine. Roditelji također navode da koriste materijale koji su izričito osmišljeni za obrazovanje kod kuće. Potonji su često organizirani oko zajedničke teme, npr. geografije, a uključuju aktivnosti na više razina.
Ovaj oblik rada je moguć budući da se neki predmeti mogu podučavati zajedno, a neki samo individualno prateći individualan razvoj djeteta. Predmeti koji se mogu podučavati grupno vezani su tematski. Djeca zajednički uče određenu temu, no njihove se aktivnosti variraju ovisno o dobi. Predmeti koji se moraju podučavati individualno su oni koji ovise o prethodno usvojenoj vještini. Takvi predmeti podučavaju se određenim redoslijedom vodeći računa da je dijete ovladalo prethodnim sadržajem prije nego krene s usvajanjem novog.
Primjer takvog predmeta je matematika. Računske operacije zbrajanja i oduzimanja prethode računskim operacijama množenja i dijeljenja. Povijest, geografija, priroda, biologija vjeronauk, likovna kultura, glazbena kultura i strani jezik mogu se uz određene prilagodbe učiti zajedno. Neki kurikulumu predlažu različite aktivnosti čitanja, dok se terenska nastava i znanstveni eksperimenti provode zajedno.
Konačno, mnogi tekstovi kreirani eksplicitno za obrazovanje kod kuće prilagođeni su izravno učeniku i ne pretpostavljaju da će učitelj “frontalno” predstaviti popratnu lekciju. Umjesto toga, učenik se uključuje u samostalno učenje. Roditelj se uključuje povremeno u intervalima kako bi procijenio učenikov napredak i odgovorio na pitanja.
